Sinus lift – nadogradnja kosti u gornjoj čeljusti
Sinus lift je oralno-kirurški zahvat u gornjoj čeljusti koji se izvodi kako bi se nadoknadio nedostatak kosti potreban za ugradnju zubnih implantata. Zahvat je najčešće potreban kada je maksilarni sinus (sinus gornje čeljusti) pretjerano pneumatiziran – odnosno kada se sinus širi u prostor koji je nekada bio ispunjen kostima i korijenima zuba.
Ako je prošlo dulje vrijeme od gubitka zuba u stražnjoj regiji, obično kutnjaka ili pretkutnjaka, volumen kosti se smanjuje, a sinusi zauzimaju slobodni prostor. Bez dovoljne količine kosti, postavljanje implantata nije moguće.
Tijekom sinus lifta, dno maksilarnog sinusa se podigne i popuni biomaterijalom – što može biti umjetna kost ili autogena kost (pacijentova kost uzeta s drugog mjesta). Implantat se može postaviti odmah (imedijatno) ili nakon određenog vremena, ovisno o količini kosti i planu terapije. Kada se zahvat pravilno izvede, sinus zadržava sve svoje fiziološke funkcije.
Priprema i sigurnost zahvata
Prije zahvata neophodno je napraviti ortopantomogram i CBCT snimku gornje čeljusti, kako bi se precizno utvrdio volumen kosti i položaj sinusa. Sam zahvat izvodi se u lokalnoj anesteziji, a nakon operacije može se javiti blagi otok operiranog područja.
Najčešća komplikacija tijekom zahvata je puknuće membrane sinusa, što se događa zbog njene vrlo male debljine (0,16–2 mm). Ako se puknuće ne sanira, postoji rizik od rasipanja ugrađenog koštanog materijala unutar sinusa.
Kontraindikacije za sinus lift vezane su uz zdravlje sinusa. Osobe sa sinusitisom (bakterijskim, virusnim ili gljivičnim), cistama ili tumorskim promjenama sluznice nisu kandidati za zahvat.
Vrste sinus lifta
Mali sinus lift
Nakon ugradnje implantata potrebno je dodatno razdoblje od oko 3 mjeseca kako bi implantat u potpunosti srastao s čeljusnom kosti (proces oseointegracije).
Veliki sinus lift
Koristi se kada nedostaje veći volumen kosti. Pristup sinusu tada je bočni, a implantat se može postaviti odmah ili nakon što nova kost potpuno okošta. U slučajevima kada se implantat ne postavlja odmah, ugradnja se obično izvodi 3–6 mjeseci nakon zahvata.