Estetskastomatologija

Ljuskice za zube predstavljaju nadomjestak koji se postavlja na prednju, oku vidljivu, plohu zuba. Zubne ljuske postavljaju se zbog različitih estetskih razloga: zatvaranje dijasteme (razmaka) između zubi, ispravljanje oblika i položaja zuba, boje zuba, za nadoknadu izgubljenog zubnog tkiva. 

Zubne ljuskice najčešće dijelimo s obzirom na materijal izrade pa tako postoje keramičke i kompozitne zubne ljuske. 

Kompozitne ljuskice za zube zapravo su visoko estetski ispuni kojima se prekriva prednja ploha zuba te se za njihovu izradu koriste kompozitni materijali tj. materijali za izradu ”bijelih plombi”. Takvi kompozitni materijali imaju sposobnost visokog poliranja, što rezultira stvaranjem glatke i sjajne površine.  Najčešće indikacije za izradu kompozitnih ljusaka su manje promjene boje i položaja zuba, zatvaranje razmaka između zuba, nadoknadu tvrdog zubnog tkiva nakon dentalne traume. Najveće prednosti kompozitnih zubnih ljuski su to što za njihove postavljanje nije potrebno uklanjanje tvrdog zubnog tkiva  te to što se mogu postaviti tijekom jednog posjeta stomatologu. Iako su kompozitne ljuske brzo i efikasno estetsko rješenje, nažalost kompozitne zubne ljuske ne predstavljaju dugoročno rješenje . Nakon nekoliko godina kompozitne zubne ljuske mogu promijeniti boju i sam rub ljuske može postati vidljiv. Vidljivi rub ljuske predstavlja estetski problem ali može značiti i pojavu zubnoga karijesa.

Keramičke ljuskice za zube indicirane su u vrlo sličnim slučajevima kao i kompozitne ljuske. Najčešći razlozi izrade keramičkih ljuski su postojanje razmaka između zuba (dijastema), želja za promjenom boje, položaja ili oblika zubne krune. Keramičke zubne ljuske predstavljaju dugoročno vrlo kvalitetno funkcionalno i estetsko rješenje.

Najčešće korišteni materijali za izradu zubnih ljusaka su staklokeramika i litij disilikatna keramika.  Izrađuju se u zubotehničkom laboratoriju press tehnikom ili pomoću CAD-CAM tehnologije. Zbog visoke čvrstoće i iznimnih estetskih svojstava keramičkih materijala od kojih se izrađuju, uklanjanje tvrdog zubnog tkiva za zubne ljuske je minimalno. S obzirom na količinu uklanjanja tvrdog zubnog tkiva keramičke zubne ljuske dijelimo na: konvencionalne, minimal-prep te no-prep ljuske tj. keramičke ljuske koje se postavljaju na zub bez brušenja zuba.  

Kod konvencionalnih i minimal-prep keramičkih zubnih ljuske najčešće se uklanja od 0,3 do 0,6 mm tvrdog zubnog tkiva. Postupak izrade keramičkih zubnih ljusaka započinje s pregledom i detaljnog dijagnostikom. Ukoliko je pregledom utvrđeno kako je osoba kandidat za izradu keramičkih zubnih ljuski pristupa se brušenju zuba nakon kojeg slijedi uzimanje otiska. U sljedećem posjetu slijedi  proba zubne ljuske te ukoliko je pacijent zadovoljan postignutom estetikom, cementiranje rada. 

Kontraindikacije za izradu keramičkih zubnih ljuski su veliki karijesni defekti ili zubni ispuni, loša oralna higijena s mekim i tvrdim naslagama te bruksizam. U navedenim slučajevima indicirana je izrada zubnih krunica.

DERMALNI FILERI
Koža lica i njen mladolik jedan je od važnih čimbenika estetike lica. Starenje se, kao fiziološki proces, na koži očituje smanjenjem njene elastičnosti i gubitkom volumena kože. Navedene promjene u koži nastaju zbog smanjene proizvodnje i količine elastina i kolagena, gubitka i preraspodjele potkožnog masnog tkiva što rezultira stvaranjem bora i gubitkom mladenačke punine lica. Zbog toga su tretmani pomlađivanja kod starijih uglavnom usmjerena na nadomještanje izgubljenog volumena dermalnim filerima. 

Najčešće korišteni dermalni fileri su dermalni fileri na bazi hijalurona. Dermalne filere uglavnom razlikujemo s obzirom na to jesu li biorazgradivi ili ne. Ukoliko su biorazgradivi riječ je o privremenim filerima čiji se vijek trajanja u koži procjenjuje uglavnom na 6 mjeseci do godine dane. 

Najčešće upotrebljavani privremeni dermalni filer je hijaluron tj. hijaluronska kiselina. Hijaluron je prirodna je komponenta kože. Ima vrlo važnu ulogu u održavanju strukture kože, a budući da ima veliku sposobnost vezanja vode, važna je za održavanje hidratacije kože lica. Dermalni fileri na bazi hijalurona injiciranjem u kožu nadomještaju izgubljeni volumen te vraćaju koži mladenačku punoću i izgled. Vrijeme trajanja učinka vrlo je varijabilno. Većinom je to od 6 mjeseci pa do oko 1 godine što ovisi o vrsti upotrebljenog dermalnog filera tj. hijalurona i mjestu primjene. 

Nakon primjene hijalurona na mjestu iniciranja javljaju se blage nuspojave najčešće u vidi otoka i/ili hematoma koje prolaze tijekom 2 do 3 dana. Hijaluronskim dermalnim filerima uglavnom se tretiraju tzv. ”statičke bore”(bore koje su vidljive i kada su mišići opušteni) u donjem i srednjem dijelu lica (nazolabijalne bore, perioralne bore) te u gornjem dijelu lica bore u području gornjeg i donjeg kapka i obraza. Osim tretmana statičkih bora, hijaluronski dermalni fileri koriste se za postizanje većeg volumena usnica, remodulaciju izgleda nosa, brade, za mijenjanje konture donje čeljusti itd. 

Osim hijalurona, u estetskoj medicini drugi najčešće korišten proizvod jest botox. Botox (lat. Botulinum toxin) jest prirodni neurotoksin koji uzrokuje paralizu pojedinih mišića te dovodi do popuštanja grča. Zbog svojih snažnih svojstava indiciran je kod tretiranja „dinamičkih bora” (najčešće duboke bore čela i bore smijalice). 

Upotreba botoxa u estetske svrhe jest dokazano sigurna i djelotvorna. S obzirom na dubini bora i individualne karakteristike kože, aplicira se od 10 do 80 jedinica botoxa, a sami efekt traje u prosjeku 4 mjeseca te se produljuje s većim brojem aplikacija.  Osim u estetske svrhe, botox se često koristi i kao terapijsko sredstvo. 

Najčešći terapijski tretmani botoxom su: tretman aksilarne hiperhidroze (pojačano znojenje  pazuha), tretman gummy smile-a (prekomjerno vidljivo zubno meso u gornjoj čeljusti), liječenje bruksizma (škripanje zubima). 

ESTETSKI ISPUNI

Estetski ispuni ili bijele plombe moderno su rješenje za nadoknadu tvrdog zubnog tkiva.  Estetskih ispuni izrađuju se od visokokvalitetni kompozitnih materijala. Kompozitni materijali za ispune, tzv. bijele plombe, kemijski se vežu za zubno tkivo, imaju izvrsna mehanička svojstva (veliku čvrstoću i tvrdoću te otpornost na trošenje) biokompatibilni su i u potpunosti omogućavaju oponašanje prirodnog izgleda i boje zuba. 

Postavljanje bijelih plombi jedan je od najčešćih oblika terapije u stomatološkoj ordinaciji. Naime, bijele se plombe koriste u mnogim situacijama: za sanaciju karijesnog oštećenja, nadoknadu tvrdog zubnog tkiva poslije endodontske terapije ili kod gubitka tvrdog zubnog tkiva zbog dentalne traume, za manje promjene izgleda i boje zubi (tzv. kompozitne ljuskice), nakon uklanjanja crnih (amalgamskih ispuna) itd. 

Postupak postavljanja bijelih plombi sastoji se od nekoliko koraka. Svaki se korak provodi sa svrhom ostvarivanja što kvalitetnije kemijske veze kompozitnog materijala s zubnim tkivom. Kemijska veza kompozitnog materijala tj. bijele plombe sa zubnim tkivom važna je kako bi se spriječilo nastajanje ponovnog karijesa na rubu plombe i kako prijelaz između plombe i ispuna ne bi bio vidljiv. 

Postavljanje bijelih ispuna započinje s primjenom kiseline u obliku gela na zubnoj površini. Primjenom kiseline na zubu, tvrda se zubna tkiva čiste i dezinficiraju, a u tvrdim se zubnim tkivima stvaraju mikropukotine koje poboljšavaju vezu između zuba i bijele plombe. Nakon toga slijedi primjena adheziva, (”ljepila”), koji utrljavanjem te ispuhivanjem popunjava mikropukotine stvorene kiselinom. Nakon nanošenja adheziva slijedi postavljanje kompozitnog materijala tj. bijele plombe. Nakon postavljanja bijele plombe slijedi završno oblikovanje, korekcije i poliranje ispuna.