Parodontologija

Parodontologija je grana stomatologije koja se bavi proučavanjem i liječenjem bolesti zubnog parodonta. Zubni parodont potporna je zubna struktura koju čine gingiva (zubno meso, desni), parodontni ligament (zubni pričvrstak) i alveolarna kost. Zub se u kosti drži pomoću parodontnog ligamenta koji povezuje korijen i kost. Gingiva prekriva dva preostala dijela zubnog parodonta te čvrsto priliježe uz zubni vrat. Iako gingiva čvrsto priliježe uz zubni vrat, spoj gingive i zuba predstavlja odlično mjesto za nakupljanje zubnih naslaga, kamenca i plaka. Plak predstavlja meke zubne naslage, a kamenac mineralizirani plak tj. tvrde zubne naslage. 

Upravo je nakupljanje tvrdih i mekih zubnih naslaga najčešći razlog nastanka paradentoze, bolesti zubnog parodonta. Naime, i plak i kamenac predstavljaju odlično stanište za bakterije koje potom svojim djelovanjem uništavaju parodontne strukture. Razvoju parodontnih bolesti pogoduju i neke sistemne bolesti (dijabetes, leukemija itd. ), loše navike (pušenje) te neka hormonalna stanja (trudnoća, pubertet itd.). 

Bolesti parodonta jako su česte, a možemo ih podijeliti na gingivitise i parodontitise. Gingivitis je upala gingive tj. zubnog mesa. To je najučestalija bolest usne šupljine nakon zubnog karijesa a karakterizirana je krvarenjem zubnog mesa prilikom četkanja i iritacije. Osim toga, zubno meso je crveno i povećano te često bolno prilikom četkanja, korištenja zubnog konca ili interdentalnih četkica. Budući da je krvarenje glavni znak gingivitisa, uvijek kada se primjeti potrebno je konzultirati se sa stomatologom. 

Čišćenjem mekih i tvrdih zubnih naslaga, te poliranjem i pjeskarenjem zuba uklanjaju se nakupine bakterija koje uzrokuju upalu. Osim stomatološkog uklanjanja zubnih tvrdih i mekih naslaga, potrebno je kvalitetno educirati pacijenta o načinu održavanja oralne higijene. Profesionalno, stomatološko, čišćenje mekih i tvrdih zubnih naslaga, poliranje i pjeskarenje trebalo bi primijeniti svakih 6 mjeseci. Ukoliko se gingivitis ne liječi tj. ukoliko se redovito ne uklanjaju plak i kamenac, bakterije prodiru sve dublje u parodont uzrokujući postupno parodontitis. 

Parodontitis je bolest zubnog parodonta koja je karakterizirana slabljenjem zubnog pričvrstka i gubitkom kosti. Gubitkom navedenih struktura potpora zuba slabi. Zubni korijen postaje sve nestabilniji u kosti što uzrokuje povećanu pomičnost zuba. Osim navedenog, gubitkom kosti nastaju duboki parodontni džepovi. 

Parodontni džepovi izvrsno su mjesto za nakupljanje hrane i bakterija. Duboki parodontni džepovi čest su uzrok neugodnog zadaha iz usta tj. halitoze. Potrebno je naglasiti kako pacijenti ne mogu samostalno očistiti zubne džepove te kako je za njihovo liječenje potrebna stomatološka terapija. 

Liječenje parodontitisa započinje inicijalnom parodontološkom terapijom. Inicijalna parodontološka terapija uključuje uklanjanje zubnog plaka i kamenca iznad i ispod razine gingive te struganje i poliranje zubnih korjenova. 

Uklanjanje naslaga vrši se zvučnim i ultrazvučnim uređajima, a parodontni džepovi se dodatno čiste kiretama. Takvo uklanjanje naslaga naziva se mehaničko čišćenje, a osim mehaničkog čišćenja provodi se i kemijsko čišćenje. Kemijsko čišćenje uključuje različita antiseptička sredstva koja djeluju na bakterije i moguće druge mikroorganizme. 

Ukoliko je potrebno, inicijalna parodontološka terapija može uključivati i antibiotike koji dodatno ublažuju upalni proces. Nakon inicijalne parodontološke terapije zubi se često međusobno povezuju tzv. splintom. Povezivanju zuba splintom pristupa se kako bi se pomične zube stabiliziralo. Stabilizacija zuba u čvrstom položaju omogućuje lakše cijeljenje potpornim zubnim strukturama. 

Nakon provedene parodontološke terapije pacijente je potrebno uputiti u ispravan način provođenja oralne higijene: korištenje mekih četkica za zube, pravilnu tehniku četkanje, korištenje interdentalnih četkica, zubnih tuševa itd.